Zasto zivjeti sam,kad je covjek stvoren da nezivi sam.Zasto zatvarati srce? Ne to nam jos moze vise nanijeti boli i patnje i udaljiti nas od onih lijepih osjecanja koja nazivamo ljubav.
Da voljeti a nemoci dodirnuti,da to je ono sto cini ljubav nepredvidivom i cistom,jer je to ljubav onog sto se nosi u dusi .Da li ta ljubav koju nemozes dodirnuti da li je to ona ljubav koja je u nasim mislima da li je to sto mi zelimo da li je to o cemu mastamo? Odgovor na ova pitanja se mogu dobiti samo “face to face”.
Ako je to ono istinsko iskreno nikad nece prestati kad prodje kroz tu fazu ljubavi u srcu bez dodira,bez pogleda.To je ljubav dvije duse,a zar ima nesto vece od te ljubavi.
Kad se dodirnu ruke koje se nikad nisu dodirnule a zavoljele se onda dolazi do “cementiranja” ljubavi ( naravno ako je istinska ljubav bez lazi i predrasuda).
Ali kako znati da li to prava ljubav? Lijepo pustiti duse da same svoj put slijede nesputavati ih ranijim povredama pustiti da duse same rjesavaju od srca sve konfliktne situacije,ali opet NESPUTAVATI IH daljinom, pravnim stvarima, ranijim losim iskustvima ……ostaviti duse neka kazu sta im je na dusi .
Ljubav je cudo ljubav je pokretacka snaga ovoga svijeta,ljubav je .. ljubav je … ma sve ono lijepo najljepse, ali samo ako postoje dvoje koje osjecaju to jedno prema drugom.

Leave a Reply