reflections
June 3rd, 2007

Da nikad nepocinji ljubav sa onim koga nesmijes voljeti,a ko to moze zabraniti ljubav? najljepsa ljubav je ljubav koja je uzvracena onaj ko voli dusom tijelom ako mu ljubav nebude uzvracena on to tesko shvata gaji nadu da to nije tako,ali kad shvati da je njegova ili njena ljubav neuzvracena u sta se pretvara ta ljubav u mrznju u razocarenje i veliku bol. I tada se on ili ona boje kad naidje prava ljubav da to nije ponovo laz iluzija i da opet nece biti povrijedjeni,zbog toga postavljaju zid tvrdji od od najtvrdjeg celika.Ali nema celika kojeg korozija nemoze oslabiti,tako i srce ranjeno nekad mora popustiti, a samo je pitanje da li ce popustiti u onom momentu kad treba ono da uradi cime je ranjeno,da uzvrati ljubav.Da li ce to srce prepoznati u kovitlacu svih osjecanja ono zbog cega treba da samo skloni taj zid.To je pitanje koje cesto postavim sebi da li cu prepoznati pravu ljubav,za sebe sam siguran da cu ako nekog zavolim zavoliti srcem dusom i biti spreman na sve,ali postavljam sebi pitanje da li ce ta moja bezrezrvna ljubav biti uzvracena? Znam da sam mnogo puta letio u nebo tesko i veoma lako padao nazad zbog toga sto osjecanje ljubavi shvatam kao davanje sebe davanje neceg sto je bit covjeka shvatam kao iskrenost u svim segmentima,medjutim mnogo puta se desilo upravo to da ljubav nije uzvracena Zasto? Jel to zato sto nisam nasao osobu koja bi razumjela osjecanje iskrene ljubavi da li zbog toga sto nisam znao da sakrijem svoja osjecanja (ne ja nikad nekrijem svoja osjecanja,mozda je to greska ali tako je jer to mogu tvrditi jer ja sam sebe najbolje poznajem).

Posted in Bez kategorije |

Leave a Reply