Na dobrotvornoj gala-veceri, na kojoj su se prikupljala sredstva za skolu za djecu sa posebnim potrebama, otac jednog od ucenika je podijelio sa
zvanicama pricu koju nece zaboraviti niko ko je tada prisustovao
dogadjaju. Nakon sto je zahvalio skoli i njenom predanom osoblju, postavio
je sljedece pitanje : “Ako nije ometena vanjskim uticajima, sve sto
priroda stvori je savrseno stvoreno. Ali moj sin Shay ne moze uciti one
stvari koje mogu druga djeca. Ne moze razumjeti stvari kao druga djeca.
Gdje je prirodni poredak stvari, kada se radi o mome sinu? ”
Publika je utihnula nakon tog pitanja.

Otac je nastavio. “Vjerujem da se, u trenutku kada dijete tjelesno i umno
invalidno poput Shaya dodje na svijet, prilika za iskazivanje istinske
ljudske prirode sama pokaze i ponudi,
u obliku nacina kako drugi ljudi tretiraju to djete. ”

Tada je ispricao sljedecu pricu :

Shay i njegov otac su setali pored parka, gdje su neki djecaci koje je Shay
poznavao igrali baseball. Shay je upitao oca : ” Mislis li da bi me pustili
da igram sa njima ? “Shayev otac je znao da vecina djecaka ne bi zeljela da neko poput Shaya igra za njihovu ekipu, ali je isto tako znao koliko bi
njegovom sinu znacilo da mu dopuste igrati te koliko bi mu to podarilo
toliko potreban osjecaj pripadnosti i samopouzdanja, da je prihvacen
uprkos svom invaliditetu.

Shayev otac je prisao jednom od djecaka na terenu i upitao (ne ocekujuci
previse) da li bi Shay mogao zaigrati sa njima. Djecak se u nevjerici
okrenuo oko sebe i rekao : Gubimo za 6 optrcavanja, a igra je u osmoj
izmjeni (inace, po pravilima igre, ima 9 izmjena). Pa, moze igrati za
nasu ekipu, pokusat cemo ga postaviti na poziciju udaraca u devetoj izmjeni.”

Shay se malo namucio hodajuci do ekipne klupe i, sa sirokim osmijehom je obukao majicu svoje ekipe.Otac ga je gledao sa majusnom suzom u oku i osjecajem topline u srcu. Djecaci su vidjeli srecu toga oca, gledajuci
kako mu sin biva prihvacen . Pri kraju osme izmjene Shayeva ekipa je
osvojila par bodova putem nekoliko optrcavanja, ali je jos uvijek bila u zaostatku
za tri. Na pocetku zadnje, devete izmjene, Shay je navukao rukavice i zaigrao
na desnom polju. Iako nikakvi hici lopte jos nisu krenuli u njegovom pravcu,
bio je ocito u euforicnom raspolozenju samo jer ima priliku BITI u igri i na
polju, razvukao je osmijeh od uha do uha dok mu je otac mahao sa tribina.
Na kraju devete izmjene, Shayeva ekipa je opet osvojila bod i optrcavanje.
Sada, sa dva izbacivanja i punim bazama, smjesilo im se pobjednicko
optrcavanje i dosao je Shayev red da bude udarac.

U tom trenutku, da li da daju Shayu palicu za udaranje i priliku da igra i
da time odustanu od sanse za pobjedu?
Na opste iznenadjenje, Shayu je dana palica za udaranje. Svi su znali da je to
bila nemoguca misija jer Shay nije ni znao ispravno drzati palicu, a kamoli
pravilno i precizno udariti lopticu.

Ipak, kad je Shay krocio na bazu, protivnicki bacac se, uvidjevsi da
Shayeva ekipa reskira poraz za taj jedan trenutak u Shayevu zivotu,
malo priblizio kako bi bacio loptu njeznije da Shay barem dotakne palicom loptu. Dosao je
i prvi udarac i Shay je zamahnuo nespretno i promasio. Bacac se opet malo
priblizio i bacio njezno loptu prema Shayu. U tom trenutku Shay je
zamahnuo i pogodio sporu, prizemljenu loptu, bacivsi je prema bacacu.

Igra bi u ovom trenutku bila gotova. Bacac je podigao sporu loptu i, mogao je lako dobaciti loptu prvom svom igracu sa baze, kako bi Shay ispao i kako bi bio kraj igre i laka pobeda.

No, umjesto toga, bacac je bacio loptu iznad glave prvog igraca sa baze,
van dosega svih svojih suigraca u ekipi. Svi su sa tribina i igraci obje ekipe
zavikali : ” Shay, trci do prve!! Trci do prve !! ”
Nikada prije u svom zivotu Shay nije toliko daleko trcao, ali uspio je stici do prve baze.
Doteturao je do bazne linije, sirom otvorenih ociju, upitnog pogleda.

Svi povikase, “trci do druge, trci do druge!!!” Uhvativsi dah, Shay je
nespretno potrcao prema drugoj bazi, ocito se boreci naprezuci da stigne do nje.

Dok je Shay pristizao drugoj bazi, igrac desnog polja uhvatio je
loptu.najmanji momak u ekipi, kojem se pruzila prva prilika da bude
ekipni heroj. Mogao je baciti loptu cuvaru druge baze, ali je shvatio bacacevu
namjeru da pa je i on, takodjer, bacio visoku loptu iznad glave i van
dosega cuvara trece baze. Shay je trcao prema trecoj bazi, kao u nekom delirijmu
dok su se igraci ispred njega okupili oko zavrsne baze.

Svi su povikali, “Shay , Shay, Shay, sve do kraja, Shay !!!”

Shay je dosegao trecu bazu jer mu je protivnicki igrac pritrcao da mu
pomogne i usmjeri ga prema njoj vicuci - “Trci do trece! Shay, trci do
trece!!!”

U trenu kada je Shay dotakao trecu, djecaci iz obje ekipe i gledaoci su
skocili na noge vicuci - “Shay, trci do zadnje! Osvoji i zadnju!”
Shay je utrcao na zadnju bazu, stao na plocu, svi na terenu su ga zagrlili i bio
je slavljen kao heroj koji je osvojio pobjedu utakmice i time osigurao i
pobjedu svoje ekipe.

“Taj dan”- rece otac njezno, dok su mu se suze kotrljale niz lice,
“djecaci obje ekipe su pomogli donosenju komadica prave ljubavi i
humanosti u ovaj svijet”.

Shay nije prezivio do sljedeceg ljeta. Umro je jos iste zime, nikad ne
zaboravivsi kako je bio heroj, kako je radi toga njegov otac bio srecan,
kako je svog malog heroja docekala odusevljena majka, grlivsi ga i
placuci od srece !

Tako mnogo, naizgled beznacajnih suceljavanja izmedju dvoje ljudi stavlja
nas pred izbor :
Prenjeti malu iskru ljubavi na drugoga ili
izbjeci datu priliku, ostavivsi tako svijet jos malo hladnijim?

Neki mudrac je jednom rekao da se svako drustvo prosudjuje po tome kako
tretira svoje najunesrecenije pojedince.Zapitajte gdje smo tu svi mi - ponaosob?!
Bilo bi lijepo zivjeti u okruzenju gdje razliciti dobijaju empatiju i mjesto u nasem zivotu, a ne ravnodusnost i okretaje glave na drugu strnu.

Leave a Reply