Kada vam se ucini da gubite kontrolu nad svojim zivotom, kada 24h na dan nije vam dovoljno, sjetite se tegle od kiselih krastavaca i kafe.

Profesor je stajao pred grupom studenata na casu filozofije i drzao neke predmete iza sebe. Kada je cas poceo, bez rijeci je podigao veliku, praznu teglu od kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio je lopticama za tenis. Potom je upitao studente da li je tegla puna. Slozili su se da jeste.

Zatim je profesor podigao kutiju punu kamencica i sipao ih u teglu. Blago ju je protresao. Kamencici su se otkotrljali u prazan prostor izmedju loptica. Tada je ponovo upitao studente da li je tegla puna. Opet su odgovorili da jeste.

Sljedeća kutija koju je profesor uzeo bila je puna pijeska. Kada ga je sipao, pijesak je, naravno, ispunio sve preostale supljine u tegli. Pitao je jos jednom da li je tegla puna. Studenti su skruseno odgovorili da jeste.

Onda je profesor ispod stola izvadio dvije soljice pune kafe i sipao ih u teglu. Kafa je natopila pijesak. Studenti su se smijali.

“Sada!”, rekao je profesor, dok je smijeh zamirao, “hoću da shvatite da ova tegla predstavlja vas zivot. Teniske loptice su vazne stvari u vasem zivotu: vasa porodica, vasa djeca, vase zdravlje, vasa vjera i stvari kojima se strasno predajete. To su one stvari uz koje bi vas zivot i dalje bio ispunjen i kada bi sve drugo nestalo. Kamencici su ostale stvari koje su vazne: vas posao, vasa kuca i vas auto. Pijesak predstavlja preostale stvari. Male stvari. Ako napunite teglu pijeskom nema mjesta za kamencice i teniske loptice. Isto vazi u zivotu.

Ako potrosite sve svoje vrijeme i energiju na male stvari, nikada necete imati mjesta za one vazne stvari. Vodite racuna o stvarima koje su kljucne za vasu srecu. Igrajte se s djecom. Nadjite vremena za odlazak ljekaru. Izvedite partnera na veceru. Ponasajte se ponovo kao da vam je 18. Uvijek će biti vremena da se ocisti kuca i urade popravke. Prvo se pobrinite za teniske loptice – stvari koje su vam zaista vazne. Utvrdite svoje prioritete. Sve ostalo je pijesak.”

Jedna od studentinja je podigla ruku i upitala sta je predstavljala kafa. Profesor se nasmijao. “Drago mi je da ste to pitali. Nju sipam, da bi vam pokazao, da bez obzira koliko mislite da vam je zivot pun, uvijek ima prostora za soljicu kafe sa prijateljem.”

Leave a Reply